Dugo se klela da nije smjela





18.08.2015.

So, here's what happened - part 1.

Koliko dugo me ovdje nije bilo, i koliko toga mi se u zivotu desilo, sto se valjda uvijek desi kad se otisnes od roditeljske kuce i krenes u svijet, zaboravila sam sve te stvari koje su mi se desavale dok sam pisala ovdje. Sto je apsurdno, jer sam pisala o nekoj velikoj ljubavi, strasno velikim emocijama i sudbini i bla bla bla. Slatko mi je to sto sam ljude iz svog zivota nazivala po likovima iz filmova i serija, po onim na koje su me podsjecali. Evo naprimjer, osoba koju sam nazivala Mr. Darcy. Sinoc sam se tome toliko ismijala. Sve te emocije koje sam imala tada prema njemu, koliko sam se svakim svojim udahom i izdahom molila za njegovu srecu, sve sam to zaboravila dok se sinoc nisam sjetila citajuci. Sada ta ista osoba moze proci u roku od minute petnaest puta kraj mene i ne probuditi nikakve emocije ni bilo kakva sjecanja. Samo sam se jednom tako probudila i u meni nije bilo vise nicega. Apsurdno i smijesno. Kako onda znamo kad je ljubav prava ? ili nikad ne znamo ? Ali kazu da se zna... Da to pravo ne lici ni na jedno prije. Ni emocije, ni osjecaji, ni veza... Ni osoba... Sve je kazu, cudno, drugacije. Stalno bivamo iznenadjeni... Tako meni rekose. Tako mi rece jedna mudra osoba. Ja sam onda strasno zaljubljive prirode. Jer meni se, svaki put kad se zaljubim, cini da je drugacije od prethodne ljubavi. Pa ipak, otkrila sam da sam do sad, svaki put osjecala da to nece potrajati. Ali sam mislila da je to samo strah.
Osoba koju sam nazivala Hook me zaprosio. Ne jednom, pak dvaput. Ne znam kako nisam bila dovoljno jasna i prvi put kad sam mu rekla da ne mogu poci za njega, jer mi je drag, ali ga ne volim na taj nacin. Mozda je mislio da cu se za godinu dana predomisliti.
Ali nisam. Cak mi se cini da mi je jos gorom postala pomisao da se udam za nekoga koga ne volim i da lijezem s tom osobom u krevet svaku vecer i pored istog se budim svako jutro, a ne volim ga. Mislim da bih brzo poludjela od svakog dodira i pogleda.
Ali ne mogu njemu to tako reci. Makar koliko god da sam ocvrsnula za ovo vrijeme i postala hladna, ne mogu ga tako povrijediti.
Na stranu to, na fakultetu sam upoznala jednog momka.
Tako smo se nasli i poceli vezu.
Sve je bilo dobro, i predobro, isprva. Dobro, zanemarimo li moj stalni strah da ni to nece potrajati.
A onda je pocelo mnogo drame. Uzgred budi receno, ocekivalo bi se da dramu pravi djevojka u vezi, ali ne, svu nasu dramu pravio je on.
Doslovno nisam smjela stati s kolegom na hodniku a da mi ne natrlja to na nos.
Jednom sam s jednim kolegom raspravljala o pravu, ne znam kako smo dosli na temu o pravima djece, ko ce ti ga znati. Samo smo spomenuli djecu i nakon nekoliko dana moj momak je meni natrljao na nos to da ja zelim da mi djecu radja taj kolega.
Moliiiiiiiiiiiiim ?
Poslije silne drame, prekinuli smo.
Ni suze nikad za njim nisam pustila.
Svim svojim ponasanjem ubio je svaku emociju u meni.
Kostao me par ispita, gotovo i cijele godine.
Bio mi dobro, ali sto dalje od mene.
Sad sam shvatila. Sebi treba biti na prvom mjestu. I sad makar to zvucalo sebicno, ali evo sta se desi kad nekog drugog, barem nekog ko nije vrijedan, stavis ispred sebe.
Ipak sreca me posluzila i izvukla sam se.
I naucila lekciju.
Ne mogu da vjerujem da su svi muskarci koji su stariji od nas ispod sedam godina daleko nezreliji od nas.


Stariji postovi




layout by ~honeeybee

13025